Pčelinji proizvodi

MED

Pčelinji med je najpoznatiji proizvod pčele medarice.

Već u mednom mjehuru pčele, uz pomoć fermenata složenim procesom pretvaranja prikupljenog nektara ili slatkih izlučevina nekih kukaca, počinje nastajati med. Proces koji u potpunosti nije još do danas razjašnjen predstavlja invertiranje saharoze (obični šećer) u grožđani (glukoza ili dekstroza) i voćni šećer (fruktoza ili levuloza) uz otklanjanje suvišne vode. Invertni šećer (glukoza i fruktoza) glavni je sastojak zrelog meda. Ventiliranjem u košnici i premještanjem nezrelog meda iz jednih stanica saća u druge, otklanja se višak vode tako da zreli med ne sadrži više od 20 % vode. Zreli med u saću pčele poklapaju voštanim poklopcima i tako ga čuvaju od upijanja vlage odnosno kvarenja.

Medovi se razlikuju po svojim kemijskim i fizikalnim sastavima. Cvjetnim medom nazivamo onaj koji je nastao od nektara za razliku od medljikovca (meduna ili šumskog meda) koji je nastao od izlučevina nekih kukaca (lisne uši, lekanije). Cvjetni je med obično svjetliji dok je šumski tamniji. Cvjetni med sadrži 70 - 75 % invertnog šećera, 17 - 20 % vode, najviše 5 % saharoze i znatno manje maltoze, dekstrina itd.

Med sadrži i visoko vrijedne razne organske kiseline kao što su jabučna, limunska, octena, mravlja, jantarna itd. Sadrži vitamine, fermente, minerale (željezo, sumpor, fosfor, bakar, mangan, kobalt), pigmente, vosak, aminokiseline, više alkohole, inulin, hormone, razne derivate klorofila … Medljikovac sadrži znatno više minerala, posebno željeza. Različiti medovi imaju različite mirise. Aroma meda je vrlo osjetljiva i postepeno nestaje ako med nije hermetički zatvoren. Med osim što je higroskopičan (upija vlagu) i vrlo brzo poprima miris okoline. Osim boje i mirisa, okus je svakako najznačajnija odlika meda jer je ugodan i osvježavajući. Neke vrste meda kao od kestena npr. imaju gorči okus.

ODLEŽAVANJEM MED "KRISTALIZIRA" ŠTO JE POTVRDA PRIRODNOG ODNOSNO PRAVOG MEDA !


Zagrijavanjem se med može dekristalizirati ali OPREZ jer se na temperaturi iznad 45 stupnjeva C gube najvrjednije osobine. Što je veće učešće grožđanog šećera u invertnom i što je temperatura zraka niža, to će se med prije kristalizirati. Kristalizirani se med (za razliku od tekućeg) ne može krivotvoriti tako da je u nekim državama zapadne Evrope traženiji od tekućeg !

Hranjivost meda je vrlo velika jer sadrži i do 3200 kalorija u 1 kg. Kvaliteta meda ovisi između ostalog i o vrsti izvora (cvijeća) sa kojeg pčele uzimaju nektar, pa su tako izuzetno cijenjeni medovi od ljekovitih "usnatica" (kadulja, majčina dušica). Med planinske livade osebujnog je okusa i arome.
Med može biti dobiven od jedne vrste cvijeća (sortni ili monoflorni) ili od više vrsta (miješani ili poliflorni).

Najčešće vrste meda su : kaduljin, livadni obični, livadni planinski, medun (medljikovac) crnogorice ili bjelogorice, bagremov, kestenov, vrijeskov, lipov, lavandin, suncokretov, od uljene repice itd.


.

.

PROPOLIS

Propolis je proizvod pčela izuzetnih osobina za zdravlje. 

Pčele skupljaju biljnu smolu sa pupoljaka određenog drveća i grmlja, posebice nekih kao brezovih. Biljna smola tvori "film", koji obavijen oko pupoljka tvori zaštitu od vanjskih nepovoljnih utjecaja. Upravo ta smola, glavna je "sirovina" od koje pčele proizvode propolis a koji im služi za "dezinfekciju" unutrašnjosti košnice. Njime zatvaraju pukotine, pokrivaju zaprljane dijelove košnice i slično. Ukoliko u košnicu dođe miš, rovčica ili neki drugi uljez kojega pčele usmrte a ne mogu ga izbaciti iz košnice, propolisom ga balzamiraju i tako spriječe zagađenje koje bi nastalo razgradnjom.

Propolis se najčešće koristi otopljen u alkoholu. Djeluje antivirusno, antibakterijski i lagano anestetski. Propolis u ljudskom organizmu djeluje i kao biostimulator jer posebno stimulira antitijela pa se preporučuje za jačanje imunološkog sistema organizma a u stomatologiji kao izvanredno sredstvo za jačanje i liječenje zubnog mesa. Često se primjenjuje i pomiješan s medom ili peludom odnosno u smjesama sa ekstraktima ljekovitog bilja. 

Propolis je smolaste konzistencije, smeđe-crvene do tamnozelene boje i slabog mirisa.

Kemijski sastav mu u potpunosti još nije razjašnjen. Sadrži smole, balzame, eterična ulja, pelud, vosak, terpen, mineralne tvari itd.

Propolis je najbolji prirodni antibiotik !

.

.

VOSAK

Na srednjim kolutićima zatka s donje strane, pčela ima četiri para žlijezda za izlučivanje voska.

U starosti od 12 do 18 dana, pod utjecajem jake nektarne paše, pčele izlučuju vosak od kojega grade saće kod temperature od 28 do 30 stupnjeva C. Srednjim nogama pčele prihvaćaju izlučene voštane listiće, prinose ih ustima, miješaju sa slinom i grade saće.

Topljenjem pčelinjeg saća i pročišćavanjem dobiva se "čisti" vosak koji se primjenjuje u medicini, kozmetici, za izradu ukrasnih svijeća, suvenira itd.

Sastoji se od alkohola, estera, ugljikovodika, masnih kiselina, flavona itd.

.

.

MATIČNA MLIJEĆ

Matična mliječ proizvod je mliječnih žlijezda koje se nalaze u glavi pčela. 

Matična mliječ je bjelkaste boje, slična mlijeku koja se vremenom skrućuje. Ima poseban miris. Radi svoje kiselosti (pH blizu 4) je postojana. Sadrži približno dvije trećine vode, desetinu dušičnih spojeva (aminokiselina), skoro desetinu šećera, malo masti, puno vitamina od kojih posebno B kompleksa a zatim i vitamina A, C, D i E. Matična mliječ sadrži i minerale, antibiotske sastojke i određene količine neistraženih sastojaka.

Samo mlade pčele tzv. dojilje ili hraniteljice, sposobne su izlučivati tu izuzetnu, možda i najvrjedniju, najhranjiviju prirodnu hranu koju čovjek danas poznaje. Pčele njome hrane mlado leglo kao i maticu za cijelog njenog života.

Kolika je moć i snaga matične mliječi najbolje svjedoči njen utjecaj prilikom hranjenja mladog legla. Leglo mladih ličinki iz kojih će se razviti pčele radilice, hrane se samo prva tri dana matičnom mliječi a kasnije smjesom peludi i meda. Ukoliko bi se bilo koja ličinka iz takvog legla nastavila hraniti i nadalje samo matičnom mliječi, tada će se iz takve iste ličinke razviti ne pčela radilica već matica ! Ličinka buduće pčele radilice za pet dana (prva tri dana hranjena matičnom mliječi) poveća svoju težinu oko tisuću puta, dok ličinka buduće matice poveća svoju težinu za pet dana (sve na matičnom mliječi) za dvije tisuće puta !

Odrasla i mlada matica zahvaljujući matičnoj mliječi kojom je hrane mlade pčele, može na dan snesti i preko 2000 jajašaca a po nekim i do 3000 čija ukupna težina može biti veća od težine same matice ! Takvi su primjeri u prirodi izuzetno rijetki. 

I za čovjeka, matična mliječ ima brojne kvalitete : povećanje izdržljivosti posebno pri naporu i hladnoći, povećanje i održavanje duševne i općenite vitalnosti. Matična mliječ ima baktericidna, antibiotička i antivirusna svojstva.

Matična mliječ primjenjuje se najčešće kao dodatak medu (od 1 do 3 %) koji je time oplemenjen i posebno visokovrijedan a treba ga čuvati na temperaturi do 14 stupnjeva C. Primjenjuju se i kure u trajanju jednog do dva mjeseca kada se uzima čista mliječ u količini od 200 do 300 miligrama na dan za odraslu osobu, odnosno upola manje za djecu.

.

.

PČELINJI OTROV

Poznata je činjenica da pčelari rijetko obolijevaju od reumatizma za što je svakako zaslužan pčelinji otrov. Pučka medicina primjenjuje pčelinje ubode pri liječenju reume tako da se na oboljela mjesta stavljaju pčele ...

Na žalost , opasnost koja se ponekad može završiti tragično, postoji zbog preosjetljivosti prema pčelinjem otrovu, koju ima određeni broj ljudi. 

U pčeli, pčelinji otrov se nalazi u posebnom mjehuru koji je povezan sa jedne strane sa žlijezdom koja izlučuje otrov a sa druge malim kanalom i žalcem.

Pčelinji otrov skuplja se pomoću posebnog uređaja koji se sastoji od staklene pločice ispod koje se nalaze žice sa razmakom od oko 8 mm. Žice su priključene na električni napon od 18 do 22 volti a pločica postavljena ispred leta košnice. Pčele iritirane električnim naponom bodu u površinu stakla kada im iz žalca izlazi otrov. Preostaje nakon određenog vremena ostrugati osušeni otrov.

Pčelinjem otrovu medicina svakim danom posvećuje sve više pažnje. Iz njega se izrađuju razni preparati koji se primjenjuju u obliku liječenja injekcijom do masti.

.

.

PELUD

Pelud je cvjetni prah tako da ga ipak ne možemo svrstati kao pčelinji proizvod. Pelud pčelama služi kao hrana.

Pčele ga sakupljaju na cvijeću sa prašnika i odlažu u posebne vrećice ili "bisage" koje se nalaze na stražnjim nogama. Pri povratku u košnicu pčela može nositi od 8 do 15 miligrama peludi što je skoro desetina od ukupne težine pčele.

Pčelari ga skupljaju pomoću posebnih naprava koje skidaju pelud sa nogu pčela prilikom ulaska u košnicu ili vađenjem iz stanica sača.

Pelud je složeni koncentrat mnogih hranjivih i ljekovitih tvari. Sadrži vrijedne bjelančevine, slobodne aminokiseline, šećere, mineralne tvari, masti, eterična ulja, hormone. Sadrži i vitamine B1, B2, B6, D, E, kiseline kao : pantotensku, folnu, askorbinsku i nikotinsku kao i provitamin A (karotin). Takav sastav daje peludi veliku važnost u dijetoterapiji mnogih bolesti. 

Često se primjenjuje pomiješan sa medom posebno za :
- normalizaciju rada crijevnog trakta
- povećanje hemoglobina
- povećanje apetita
- poboljšanje vida
- poboljšanje raspoloženja
- liječenje pri tegobama sa prostatom
- sprječavanje opadanja kose itd.


U posljednje vrijeme, pelud se intenzivno upotrebljava pri proizvodnji kozmetičkih proizvoda.

Osobe koje imaju alergične reakcije na pelud, trebaju biti oprezne pri njegovoj konzumaciji.

 

Vrh

© Udruga Pcelara Vrbovec -Sva prava pridzana 2011-2012, Dizajn by Rados

Zapamti me

Zaboravili ste lozinku?

Zaboravili ste Korisničko Ime?

Registracija

© 2017 . All Rights Reserved.